O DUBOVCU

Photo by: Alex

Stari grad Dubovac je smješten na umjetnom humku unutar pobrežja povrh današnjeg Karlovca. Ime grada svjedoči da je u davnini predio bio obrastao dubovom (hrastovom) šumom. Arheološka istraživanja pokazuju da je ovdje hrvatsko srednjovjekovlje u osnovi naslijedilo raspored rimske antike. Još stariji, prapovijesni sloj seže 4 metra duboko. Vrlo blizu nalaze se ostaci prve dubovačke župne crkve, posvećene sv. Mihovilu, a na padini pod ulazom u grad nalazio se čardak.

Blaga padina povrh Kupe naseljava se u razdoblju od 10. do 13. stoljeća, u okrilju slobodne plemenske zajednice a potom prevlasti kneževa Babonića. Tek ga 1339. godina bilježi u povijesnim crkvenim spisima, kad naselje dobiva svojeg posebnog župnika; jasno je pak da je prethodio razvoj koji je uz utvrdu dao i crkvenu građevinu.

Pri kraju 14 stoljeća. Dubovac je u posjedu plemićke obitelji Sudar, a u 15. stoljeću posjednici su plemići Ćupori Moslavački, plemići Blagajski i još drugi. Ubrzo nakon 1442. vlasnik je ban Stjepan Frankopan; obitelj krčkih knezova nasljeđuje Dubovac otprilike do povijesnog braka Katarine Frankopan i Nikole Zrinskog. Već 1550. Katarinin brat Stjepan Ozaljski darovao je stari grad svojim nećacima, kneževima Zrinskim.

Turski pohod na Hrvatsku usmjerio je svoje napade i na Dubovac, osobito 1511, 1522. i 1540, uz teška pustošenja naselja, ali je kameno zdanje uspjela odoljeti. Posljednji napad zbio se na Veliki petak 1578. godine uoči izgradnje Karlovca, grada-tvrđave.

1579. godine Dubovac je kupljen za potrebe krajiškog graditeljskog povjerenstva i vojnog zapovjedništva buduće karlovačke tvrđave. Po njenoj izgradnji, stari grad je služio službujućim vojnim zapovjednicima za udobnije i sigurnije stanovanje, a oni su pripadajuće vlastelinstvo i općinstvo nastojali što više iskoristiti i podrediti karlovačkoj upravi. Gradina se slabo održavala. Oko polovice 18. st. Dubovac je pretvoren u obično vojno skladište, nakon što su zapovjednici preselili u nove Karlovačke vojne zgrade.

Za Francuske okupacije, 1809-1813, general Vienney uređuje Dubovac u stambene svrhe, zamislivši gradinu kao ladanjski vidikovac, okupljalište vojnih i građanskih odličnika. 1837. godine kupio ga je Laval Nugent, austrijski general koji je zaslugama u ratu protiv Francuza stekao izuzetan utjecaj i posjede. Dubovac je vidio kao romantičnu rezidenciju, no ne zadugo; više je pažnje posvećeno obližnjem Bosiljevu a Dubovac je prodan tvorničaru Rudolfu Leonu.

Duh građanske, "preporodne" Hrvatske prigrlio je stari Dubovac kao omiljeno izletište. 1896. godine Grad Karlovac je otkupio gradinu, namjeravajući je urediti. Projekt se, u nestalnim i zaraćenim okolnostima, razvijao vrlo sporo. 1938. godine o gradu skrbi planinarsko društvo "Dubovac", a učinjene su i potrebna istraživanja te ocrtan projekt obnove.

Tek je u razdoblju od 1952. do 1961., pod nadzorom Konzervatorskog zavoda Hrvatske, karlovački Odbor za uređenje gradine Dubovac priveo kraju obnovu. 1965. godine uprava i korištenje Dubovca povjereni su Gradskom muzeju Karlovac.

autor teksta: prof. Igor Čulig

Literatura:

Kruhek, Milan: Graditeljska baština karlovačko Pokuplja, Matica hrvatska Karlovac, 1993.
Kruhek, Milan: Stari grad Dubovac, povijesno turistički vodič, Gradski muzej Karlovac, Karlovac 2000.
Lopašić, Radoslav: Oko Kupe i Korane, Matica hrvatska, Zagreb 1985.
Mužar, Marinka: "Dubovac", Gradski muzej Karlovac, Karlovac 1984.

Više o Dubovcu i ostalim starim gradovima karlovacke županije saznajte na www.castellum-ka.hr.