Dubovac je od 14. stoljeća bio trgovište, i to vrlo unosno. Ta je srednjovjekovna burza zbog svog položaja na razmeđi između kontinentalne i primorske Hrvatske imala visok stupanj atraktivnosti. I svoju posebnu mjeru količine – kupljenik (metreta quarta Dubovaciensis). Poduzetnici s jadranske obale su na Dubovcu mijenjali sol za žito. Lađari su niz Kupu odvozili sol da bi se vratili iz Panonije krcati žitom. S obzirom na isplativost te razmjene, nije prošlo dugo dok su se u dubovačku Varoš doselili zlatar, postolari i krojači. To nam govori da su se purgerske gospođe i gospoda voljeli kititi i pokazati. Moguće je čak i da je renesansna estetika ušla u svakodnevni život kao novotarija sa zapada.



      Za svaku od ovih tvrdnji postoji dokumentirani povijesni trag. Ili njih nekoliko. Na nama je da ih proučimo i pažljivo, u suradnji sa povjesničarima, rekonstruiramo način na koji se sajam održavao.



      Nadamo se da ćemo prikazom tih obrta naglasiti njihov značaj i u današnjem društvu, te potaknuti mlade da razmisle o pozivu obrtnika, danas toliko podcijenjenom u eri supermarketa i globalizacije.